Svako djetinjstvo je posebno, jedinstveno, i priča za sebe. Tu nema razlike između mog i bilo čijeg. Sve su to romani originalni, a bezbroj ih je. Ono što nas razlikuje je da jedni svoju knjigu djetinjstva povremeno otvore pa se u njoj, baš kao u ogledalu, potraže i pogledaju. Tako radeći, uvijek otkriju neki novi detalj na sebi, nešto što im pomaže da svoj sadašnji lik potpunijeg vide, bolje razumiju, i (lakše) prihvate.

Drugi to ne čine. Trčeći kroz život, oni svoje djetinje dane zaboravljaju, potiskuju ili bježe od njih - pa se tako odmiču od sebe samih. Njima sam knjigu namijenio. Pisao sam je sa željom da bar neki od njih, čitajući knjigu o odrastanju mom, dio sopstvenog djetinjstva u njoj prepoznaju, da ga se prisjete, u sebi nađu i ožive. Pa da svoje sadašnje dane iskrom djetinjstva osvijetle, i da ih u tom novom svjetlu vide i razumiju. A onda da sve dobro i korisno što im iz tog prisjećanja dođe, u sutrašnji dan sa sobom ponesu. Za sebe i za još koga. - autor